U Hrvatskoj ne postoji sustavna analiza dostupnosti zdravstvene skrbi, a posebno ne iz perspektive građana.
Pristup zdravstvu opisuje sposobnost pojedinca da se pozicionira za primanje zdravstvenih usluga, što može biti ograničeno visokim troškovima skrbi, nemogućnošću pravovremenog zakazivanja termina, nedostatkom prijevoza do zdravstvene ustanove i drugim čimbenicima.
Budući da Hrvatska ima sustav obveznog socijalnog zdravstvenog osiguranja, s najnižim udjelom svih participacija među zemljama EU i nudi mnoga izuzeća za ranjive skupine, pretpostavka je da visoki trošak zdravstvenih usluga ne bi trebao biti velika prepreka pristupu skrbi. Međutim, drugi čimbenici mogli bi ometati pristup skrbi, kao što su geografska dislokacija i liste čekanja.